Živojin Pukovnik Mišić

  • 21.10.2020 - 21.10.2020
  • Vojskovodja
  • Živojin Mišić 1855 – 20. januar 1921. (starost 66) Živojin Vojvoda Živojin Mišić Mjesto rođenja Srbija , Mionica,07.januar 1855. Civil Flag of Serbia.svg Mjesto smrti Beograd, Kraljevina Srba, Hrvata i Slovenaca. Pan-Slavic flag.svg Pripadnost Srbija Godine službe 1874 – 1918 Čin Feldmaršal (vojvoda) Bitke/ratovi Srpsko-turski ratovi, Srpsko-bugarski rat, Prvi balkanski rat, Drugi balkanski rat, Prvi svetski rat Živojin Mišić (Struganik kod Mionice, 7 / 19 srpnja 1855 - Beograd, 20 siječnja 1921) je bio srpske i jugoslavenski vojvoda (maršal ). Na samom početku svoje četrdesetogodišnje službe, bio je sudionik srpsko-turskih ratova (1876 - 1878), kao pitomac-narednik, kasnije potporučnik. U tim ratovima stekao je prva ratna iskustva. Pored četverogodišnje Artiljerijske škole završio je Austro-Ugarsku školu gađanja u Bruku na lajt i dvogodišnju pripremu za generalštabnu struku. Također je sudjelovao iu kratkotrajnom Srpsko-bugarskom ratu 1885. godine. Punih šest godina pored redovnih dužnosti predavao je strategiju na Vojnoj akademiji. Nakon Majskog prevrata bio je primoran da se umirovi u činu generalštabnog pukovnik a, pošto je smatran previše bliskim svrgnutoj dinastiji Obrenovića, ali je reaktiviran 1909, tijekom aneksione krize na osobni zahtjev načelnika Vrhovne komande generala Radomira Putnika, koji ga je učinio svojim pomoćnikom. Mišić je pomogao generalu Putniku sastaviti srpskih ratni plan u eventualnom ratu sa Austro-Ugarskom. I u Balkanskim ratovima Mišić je također bio pomoćnik načelnika stožera Vrhovne komande, generala Putnika, i bio je njegova desna ruka. Neposredno je surađivao na planiranju i rukovođenju operacijama protiv turske Vardarske armije, zbog čega je poslije Kumanovske bitke unaprijeđen u čin general a. Posebno se istaknuo pravilnom procjenom situacije prvoga dana bitke na Bregalnici, kada je srpski Vrhovna komanda u Skoplju razmatrala pitanje na kojoj liniji će primiti odsudnu bitku. Usvajanje njegovog prijedloga imalo je presudan utjecaj na daljnji tijek i konačan ishod odlučujuće bitke Drugog balkanskog rata. Po završetku ovog rata, Mišić je po drugi put umirovljen na isti način zaslugom časnik a pripadnika Crne Ruke . Međutim, pred samo izbijanje Prvog svjetskog rata, opet je bio reaktiviran i postavljen za pomoćnika načelnika stožera Vrhovne komande. Tijekom Kolubarske bitke, generalu Mišiću je predana zapovjedništvo nad Prvom armijom, koja je tada bila u vrlo teškoj situaciji. Najviše zahvaljujući njegovim osobnim naporima i znanju, Prva armija se od jedinice u rasulu pretvorila u formaciju sposobnu za borbu. Mišić je inzistirao na dubljoj povlačenju, skraćenju front a cijele srpske vojske, kojim bi se ostalim armijama dalo vremena za odmor, popunu zaliha i opskrbu. To njegovo kockanje se isplatilo pošto je austrougarska vojska previše raširila svoje linije, pa je teško poražena u potonjem srpske kontranapadu. Za zasluge i izvojevanu pobjedu, Mišić je 4. prosinca 1914. godine unaprijeđen u čin vojvode (maršala). Nakon novog združenog napada njemačke, austrougarske i bugarske vojske na Srbiju u listopadu 1915, kada se srpska vojska povukla na [[Kosovo] ], Mišić je predložio da se izvrši protunapad. Ovaj prijedlog su odbili ostali zapovjednici armija na sastanku u Peć i i uslijedilo je povlačenje. Nakon ovoga predao je zapovjedništvo armije i otišao na liječenje u Francusku. Sredinom 1916. ponovo je postavljen za zapovjednika Prve armije koja je zaustavila i natjerala na povlačenje bugarsku vojsku iu bitci kod goniča oslobodila Bitolj. Pred kraj rata u lipnju 1918. zamijenio je ustrojbeno mjesto s generalom Bojovićem i postavljen je za načelnika štaba Vrhovne komande. Zapovijedao je srpski vojskom prilikom proboja Solunskog fronta u rujnu iste godine, i za dva i pol mjeseca je oslobođena Kraljevina Srbija. Od strane engleskog kralja Georgea V nagrađen je titulom engleskog viteza bakalaureja. Kao najznamenitiji vojskovođa Prvog svjetskog rata i srpskog ratne povijesti, od svog naroda smatran je za legendu. Sadržaj/Садржај 1 Rano djetinjstvo (1855-1865) 2 Školovanje (1865-1876) 3 Prvi srpsko-turski rat (1876-1877) 4 Drugi srpsko-turski rat (1877-1878) 5 Razdoblje mira (1878-1885) 6 Srpsko-bugarski rat (1885) 7 Uspon (1886-1903) 8 Promjene na prijestolju i prvo umirovljenje (1903-1907) 9 Ponuda i reaktiviranje (1907-1909) 10 Pripreme za rat (1909-1912) 11 Prvi balkanski rat (1912-1913) 11.1 Početak operacija 11.2 Kumanovska bitka 12 Drugi balkanski rat i drugo umirovljenje (1913) 13 Prvi svjetski rat (1914-1918) 13.1 Cerska bitka 13.2 Sremska ofanziva 13.3 Obrana Mačve i Mačkov kamen 13.4 Povlačenje armija 13.5 Kolubarska bitka 13.6 Prekid operacija Centralnih sila 13.7 Združena neprijateljska ofenziva 13.8 Kosovska obrana i Albanska golgota 14 Reference 15 Spoljašnje veze Rano djetinjstvo (1855-1865) Mišićeva rodna kuća Živojin Mišić je rođen 7 / 19. srpnja a 1855. godine od oca Radovana, zemljoradnika, i majke Anđelije (rođene Damjanović) u selu Struganik u nadomak Mionice. Mišićevi roditelji imali su trinaestoro djece, od kojih su dvoje bile djevojčice. Živojin je bio trinaesto dijete, i kada se rodio, samo osmero njegovih braća (Nikola,Ivko,Teodozije,Lazar,Vasilije i Teodor) i sestara (Todora i Živana) je bilo živo. Preci Živojina Mišića su se doselili u Struganik krajem 17. ili početkom 18.vijek a iz sela Tepca na južnim obroncima Durmitor a. Obitelj Mišić je prezime dobila po imenu Živojinovog dede - Miša Kaljevića. Živojinov djed se prvi rodio u Struganik, bio je oženjen Anicom i imao je dva sina: Radovana (Živojinovog oca) i Radoslava. Živojina majka Anđelija (rođena oko 1815. Godine) bila je kćerka Jovana Damjanovića iz sela Koštunića. Sa navršenih šest godina bio je pastir. Čuvao je ovce, koze, mladu junad i silno se namučio. Jednom prilikom je rekao: {{Citat | Tko nije čuvao koze taj ne može ni zamisliti što su to jadi i nevolje. Iako sam kod njih omiljen jer sam vazda u svojoj torbici nosio po jedan veliki krušac soli, ipak su mi vrlo često potpuno otkazivale poslušnost. Često je gubio ovce koje su puštene po livadi bježale i upadale u tuđa gazdinstva, brstile kupus, salatu i pravile veliku štetu na voćnjaku. Kad bi se probudio (jer je nerijetko spavao na livadi) i vidio da ovaca nema a kasnije saznao za štetu, redovito je dobivao batine šibom. Za razliku od njega Mišićevi vršnjaci su čuvali vo love. Slabi i nenaviknuti, dešavalo se da mladi čobani budu izudarani od strane neposlušnih volova. Živojin o tome piše: {{Citat|Ne zna se, dakle što je gore - biti čobanin koza ili vodič volova. Školovanje (1865-1876) Lazar i Živojin Mišić, 25. rujna 1875. godine. Osnovnu školu je započeo u Ribnici prvi listopada 1865. godine. Prvi učitelj Živojinov bio je Sreten Veličković iz sela Boljkovci. Za svu djecu bio je strah i trepet. Školsku i crkvenu općinu u to vrijeme činila su sela: Struganik, Planinice, Berkovci, Popadići, Tolići, Ključ i Paštrić. Zbog velike udaljenosti sela od škole sva djeca i Živojin su živjela u internatu. Dana 1. listopada 1866. mu je umro otac, pa je majka preuzela na sebe kućanstvo. Nakon dvije godine boravka u Ribnici, na intervenciju svog rođenog brata Lazara, narednika u Kragujevačkom garnizonu, Mišić je 1867. premješten u Kragujevac. U Kragujevcu je završio dvije školske godine za jednu i ubrzo 1868. upisao je gimnaziju. U početku zbog svog podrijetla imao je silne neprilike s varoškom djecom koja ga nisu prihvaćala, što ga je uzbuđivalo i vrijeđalo. Prvi i drugi razred gimnazije završio je u Prvoj kragujevačkoj gimnaziji u Kragujevcu, treći, četvrti i peti u Beograd u, u Prvoj beogradskoj gimnaziji. U prvih pet razreda gimnazije nije bio posebno dobar đak, dok je do kraja školovanja popravio uspjeh. Šesti razred je završio u Kragujevcu i već 20.rujna 1874. godine bio primljen u 11. klasu Artiljerijske škole (Vojne akademije) bez prijemnog ispita, kao 21. u rangu. Zbog odustajanja dva kandidata Mišić je prije početka školovanja dobio 19. rang. Na svakom raspustu odlazio je kući u naselje i vrlo često je zajedno sa svojom braćom radio i poljske radove. Još kao nesvršeni pitomac podnarednik mobiliziran je 1876. godine i upućen na front. Tijekom ratova školovanje mu je prekinuto. Prvi srpsko-turski rat (1876-1877) Glavni članak: Srpsko-turski rat Svojim prvim ratnim rasporedom određen je za nastavnika trupa u Kolubarskom bataljunu Druge klase, u sastavu Valjevske brigade Druge klase Drinskog korpusa. Zapovjednik korpusa bio je general Ranko Alimpić. Pred sam polazak bridaga na granicu fronta cijela klasa Artiljerijske škole, a među njima i Živojin, je 1.lipnja a 1876. godine bila proizvedena u čin narednika. Druga valjevska brigada, u čijem sastavu je bio Kolubarski bataljon u kome je narednik Živojin Mišić bio instruktor, krenula je na front. Po dolasku na front, Mišić biva raspoređen u bataljon major a Nikole Kirjejeva, zapovjednika ruskih i bugarskih dobrovoljaca. Dana peti srpnja a u devet sati, po naredbi dotičnog majora, formirani su odredi od po tri bataljona Prve klase. U početku je ostao u rezervi, a kasnije je postao majorov osobni ordonans. Kirjejev je okaratkerisao Mišića pri imenovanju za osobnog ordnansa, kao bistrog, talentiranog i perspektivnog časnika. "No, čim potučemo Turke, povest ću te sa mnom u Rusiju da tamo kao moj pitomac svršiš našu Vojnu akademiju." - Riječi majora Nikole Kirjejeva prilikom upoznavanja sa Živojina Mišića. Polaskan tim prijedlogom, Mišić je izjavio svoju suglasnost da pođe s Kirjejevom u Rusiju ali na nesreću, od toga nije bilo ništa jer je bojnik poginuo u boju kod Rakovice upravo u vrijeme bitke kod Velikog izvora. Svoje vatreno krštenje je dož