Mira Stupica (rođena 17. avgusta, 1923. godine u Gnjilanu) jedna je od najcenjenijih srpskih pozorišnih, filmskih i televizijskih glumica, koju često prate epiteti najveće srpske glumice. Debitovala je 1941. godine u pozorištu. Godine 1955. zajedno sa Bojanom Stupicom odlazi u Zagreb, gde glumi u Hrvatskom narodnom kazalištu do 1957. nakon čega se vraća u Beograd. Rad na filmu je započela 1951. godine, od kada je ostvarila oko 50 filmskih i televizijskih uloga. Mira Stupica je starija sestra renomiranog glumca, Bore Todorovića i tetka Srđana Todorovića i Dane Todorović. Rođena je u Gnjilanu kao Miroslava Todorović u siromašnoj porodici. Po odluci porodice upisala je Trgovačku akademiju u Beogradu, koja je nije interesovala, tako da je uskoro počela da beži iz škole i odlazi u pozorište. Godine 1941. prvi put nastupa u pozorištu. Udala se za glumca Mavida Popovića, 1943. godine i kasnije je sa njim dobila ćerku. Njen znatno plodniji period nastupa posle venčanja sa Bojanom Stupicom, sa kojim je radila u Jugoslovenskom dramskom pozorištu, kao i u drugim pozorištima u SFRJ. Od 1955. do 1957. godine članica je ansambla Hrvatskog narodnog kazališta, gde je premijerno igrala sestru Magdalenu/Gloriju u Gloriji Ranka Marinkovića. Igrala je i Ivanu (Jovanku) u Shawovoj Saint Joan i Grušu Vahandzu u Brechtovoj Der kaukasische Kreidekreis (Kavkaski krug kredom). Po povratku u Beograd nastavila je da glumi u Jugoslovenskom dramskom pozorištu, kao i u Beogradskom narodnom pozorištu. Svoju prvu filmsku ulogu imala je u ekranizaciji Bakonja fra Brne u režiji Fedora Hanžekovića, 1951. godine. Od tada je dala pedesetak televizijskih i filmskih uloga, uvek ostajući verna pozorištu. Posle smrti Bojana Stupice, koga i dalje veoma često pominje kao najznačajniju osobu i svom životu, udala se za političara Cvijetina Mijatovića, 1973. Cvijetin Mijatović je kasnije postao predsednik predsedništva SFRJ. Mira je šaljivo prokomentarisala svom bratu, Bori Todoroviću, koji je kao mali želeo da se Mira uda za kralja: "U socijalizmu, nažalost, nema kralja, ali ja sam se udala za predsednika države. Razumi, uradila sam najviše što sam mogla, u datim okolnostima!" Tokom proslave 60 godina njenog profesionalnog rada, 2001. godine, kolege i koleginice su je prozvali "najvećom srpskom glumicom prošlog veka. Mira Stupica je odgovorila da titula ne pripada njoj, već da je najveća pozorišna srpska glumica "nepravedno zaboravljena" Žanka Stokić i predložila je osnivanje nagrade "Velika Žanka". Nagrada je počela da se dodeljuje 2003. godine, a Mira Stupica je doživotna predsednica žirija koji dodeljuje nagradu najistaknutijim glumicama srpskog pozorišta. Filmografija Mire Stupice: 1951. Bakonja fra Brne Maša 1953. Bila sam jača Zora 1953. Jara gospoda Anka 1954. Stojan Mutikaša Anđa 1955. Hanka 1956. U mreži Višnja 1957. Mali čovek Nada 1959. Dundo Maroje Petrunjela 1960. Dan četrnaesti Kristina 1961. Siromašni mali ljudi 1964. Muški izlet 1964. Narodni poslanik Pavka 1966. Pre rata Sarka 1966. Roj Stijanka 1967. Palma među palmama 1967. Noćna kafana 1967. Volite se ljudi 1967. Zabavlja vas Mija Aleksić 1968. Delije 1968. Sunce tuđeg neba Rosa 1968. Krvava bajka 1968. Kalendar Jovana Orlovića Caca 1968. Parničari seljanka 1968. Maksim našeg doba 1969. Krvava bajka 1969. Neka daleka svjetlost 1969. Preko mrtvih Hristina Petrović 1969. TV bukvar Kika Bibić 1970. Mirina TV stupica 1971. Jedan čovek - jedna pesma 1971. Operacija 30 slova 1971. Sve od sebe 1971. Doručak sa đavolom Olga 1972. Slava i san majka 1972. Nesporazum Marta 1972. Ženski razgovori 1972. Zvezde su oči ratnika Nana 1972. Selo bez seljaka 1972. Kako umreti 1973. Samrtno proleće tetka Ema 1973. Težak put 1976. Poseta stare dame 1976. Odluka Dušanka 1977. Zovem se Eli majka 1981. Sedam sekretara SKOJ-a (TV serija) 1982. Španac (TV serija) 1982. Priče preko pune linije Rajna 1982. Sablazan Miloševa majka 1985. Priče iz fabrike Emilija 1987. Ženska priča majka 1989. Ranjenik strina 1990. Gala korisnica: Atelje 212 kroz vekove 1994. Otvorena vrata Kristina Trobozić 2006. Sedam i po učiteljica Milica 2011. Parada baba Olga